O tradiciji

Svi ćemo priznati da su francuski deserti nenadmašni. Od croissanta i pain au chocolat do crème brûlée i macarona. Najljepše od svega je što se kultura hrane jako njeguje i poštuje. Svaki blagdan ili doba godine je asociran s određenim desertom ili jelom. Nedavno je bilo doba Galette des Rois.

U gradu je bila prava pomama za tim više manje jednostavnim okruglim kolačem (uobičajena verzija se radi od od lisnatog tijesta) koji se tradicionalno jede za Épiphanie (Bogojavljenje). Pojavljuju se u dućanima i pekarama već sredinom prosinca, u svim veličinama, a veliko finale nastupa početkom i traje do sredine siječnja. Punjenje može uistinu biti svakakvo, ali najuobičajnije je, i ono „pravo“, frangipane. To je smjesa crème de pâtissière i crème d'amandes. Kada kupite Galette, uz nju dobijete i paprinatu krunu. Naime, u kolaču je obično sakrivena figurica, i onaj tko dobije komad sa skrivenom figuricom je kralj toga dana.

Galette u privatnim pekarnicama su obično skupe - oko 10 eura, promjera kojih 15 cm, tako da ja svoju kupujem u pekarnici  supermarketa. Svaki dan je svježe ispečena i umotana u papir. Moja namjera je obično umotati ju u foliju i kozumirati za doručak sljedeća dva do tri dana. Obično nestane do sutradan ujutro. 

Nedavno smo u našoj salle café na poslu imali degustaciju Galetta. Bile su kupljene, no netko je čak i ispekao jednu, s čokoladnim punjenjem. Nakon što u svi pomno promotrili remek djelo, uslijedio je polusatni razgovor o Galetti. :) Nevjerojatno je koliko se pažnje i razgovora posvećuje hrani. 
Mislim da je to jedan od razloga zbog kojih volim Francuze.